← Natrag na bibliografiju

novinski članak / 24.08.1977.

Svijet koji su djeca na čas ostavila

Prijepis i tekst zapisa

PREUZIMANJE DOKUMENTA

Preuzmi izvorni PDF

SAŽETAK

Članak i razgovor s Vaskom Lipovcem autorice Lade Đurović objavljen u titogradskom listu Pobjeda 24. kolovoza 1977. godine pod naslovom „Susret sa umjetnikom: Svijet koji su djeca na čas ostavila“. U razgovoru Lipovac govori o razvoju svoje umjetničke vizije od ranih slika tihih i pustih trgova do redukcije ljudske figure na arhetipske geometrijske oblike (valjak, stožac i kuglu), o igri, vedrini i blagoj ironiji kao protuteži životnoj drami, trajnoj inspiraciji Bokom kotorskom te o radu na likovnim intervencijama u interijeru. Članak je ilustriran fotografijom skulpture Mornar sa brodom u ruci (detalj).


INTEGRALNI TEKST

Susret sa umjetnikom: Svijet koji su djeca na čas ostavila

Autorica: Lada Đurović
List: Pobjeda, Titograd, srijeda, 24. avgust 1977., str. 13, rubrika Kult
Ilustracija: Fotografija: Vasko Lipovac: Mornar sa brodom u ruci (detalj)


Pobjeda, 24. 8. 1977.

СУСРЕТ СА УМЈЕТНИКОМ
СВИЈЕТ КОЈИ СУ ДЈЕЦА НА ЧАС ОСТАВИЛА
Васко Липовац тражи и налази модеран израз у свом дјелу * Основ његове визије свијета — игра, а инспирација — Бока

Transkripcija na latinici

Vasko Lipovac se u poslednje dvije decenije, radeći tiho i predano prema sopstvenom umjetničkom konceptu i izgrađujući autohtoni izraz u vajanju sopstvene vizije svijeta, razvio u originalnu ličnost našeg savremenog likovnog stvaralaštva.

Njegov put traženja sopstvene formule života dosledan je i prav, bez naglih preokreta. Prvobitnu ideju bogati i u isto vrijeme prečišćava da bi sad, u punoj životnoj i umjetničkoj zrelosti slikara, bila jednostavna, poetična i oslobođena bilo čega suvišnog. U središtu njegove umjetnosti je čovjek, a u toku cijelog stvaralaštva traga za metaforom ljudskog lika. Dosta rano je i nalazi u čovjeku — lutki, čiji oblik vremenom reducira i svodi na tri elementa: valjak, stožac i kuglu. Bez obzira na svoj razvojni put i različite tehnike koje primjenjuje, ostaje vjeran svojoj inspiraciji — Boki.

— U početku svog rada slikao sam prazne i nijeme trgove, lica koja u tišini odlaze sa pozornice života. Scena noćnih šetača ustupila je mjesto figuri kao savremenom mediju iskazivanja. Svijet bezbroj tužnih kapetana, smjernih nevjesta, jedrenjaka postaje univerzalan, prošle nostalgije približio sam sadašnjim — kaže slikar Vasko Lipovac.

Pričajući lijepu i humanu priču o rodnom kraju, Lipovac joj daje opšteljudsko značenje i njome u stvari priča o drami ljudskog življenja. Međutim, tuga nije odlika njegove umjetnosti, već je samo blago prisutna uz malo ironije i humora, jer njegovo slikarstvo je vedro i radosno.

Slikajući uvijek istu sliku i iskazujući svoje viđenje svijeta, on se ne buni i ne protestvuje, već ga prima onakvim kakav jeste pretpostavljajući mu igru. Ljudski lik u obrisu igračke, mornar sa brodom u ruci, suncobran na glavi, vitez sa štitom — sve to izgleda kao svijet koji su djeca na čas ostavila. Međutim, to je metafora naših želja i potreba za radošću življenja — dopunio je našu misao Vasko Lipovac.

Kolorit Lipovčevih slika je topao i vedar, kreće se od smeđe pa do svih tonova plave boje uz osjetno prisustvo žarkih tonova.

U poslednje vrijeme mnogo je radio likovne intervencije u interijeru. Takav rad, kaže slikar, pruža mu posebno zadovoljstvo, jer na velikom prostoru može da ispriča dio svoje pripovijesti i da se u isto vrijeme približi velikom broju ljudi. Dekorativna funkcija je, naravno, primarna jer ambijent mora biti prijatan i lijep.

Vasko Lipovac nije samo tematski vezan za Kotor već i emotivno, svake godine provodi dva do tri mjeseca u rodnom gradu, gdje ima i galeriju. Likovnu akademiju je završio u Zagrebu, a od 1955-1959. saradnik je Majstorske radionice Krste Hegedušića. Sada živi i radi u Splitu.

Niz izložbi u poznatim domaćim i svjetskim galerijama, kao na primjer u Njujorku, Karakasu, Rimu, Zagrebu, Beogradu, Dubrovniku, Titogradu, Splitu i drugim gradovima, kao i mnoge nagrade i priznanja kazuju da je našao pravi likovni izraz u kazivanju svoga svijeta.

Iako nam slikar nije mogao ništa određeno reći, vjerujemo da će nas uskoro obradovati jednom izložbom u Kotoru.

Lada Đurović


Izvorni tekst na ćirilici

Васко Липовац се у последње двије деценије, радећи тихо и предано према сопственом умјетничком концепту и изграђујући аутохтони израз у вајању сопствене визије свијета, развио у оригиналну личност нашег савременог ликовног стваралаштва.

Његов пут тражења сопствене формуле живота доследан је и прав, без наглих преокрета. Првобитну идеју богати и у исто вријеме пречишћава да би сад, у пуној животној и умјетничкој зрелости сликара, била једноставна, поетична и ослобођена било чега сувишног. У средишту његове умјетности је човјек, а у току цијелог стваралаштва трага за метафором људског лика. Доста рано је и налази у човјеку — лутки, чији облик временом радуцира и своди на три елемента: ваљак, стожац и куглу. Без обзира на свој развојни пут и различите технике које примјењује, остаје вјеран својој инспирацији — Боки.

— У почетку свог рада сликао сам празне и нијеме тргове, лица која у тишини одлазе са позорнице живота. Сцена ноћних шетача уступила је мјесто фигури као савременом медију исказивања. Свијет безброј тужних капетана, смјерних невјеста, јеdreњака постаје универзалан, прошле носталгије приближио сам садашњим — каже сликар Васко Липовац.

Причајући лијепу и хуману причу о родном крају, Липовац јој даје општељудско значење и њоме у ствари прича о драми људског живљења. Међутим, туга није одлика његове умјетности, већ је само благо присутна уз мало ироније и хумора, јер његово сликарство је ведро и радосно.

Сликајући увијек исту слику и исказујући своје виђење свијета, он се не буни и не протествује, већ га прима онаквим какав јесте претпостављајући му игру. Људски лик у обрису играчке, морнар са бродом у руци, сунцобран на глави, витез са штитом — све то изгледа као свијет који су дјеца на час оставила. Међутим, то је метафора наших жеља и потреба за радошћу живљења — допунио је нашу мисао Васко Липовац.

Колорит Липовчевих слика је топао и ведар, креће се од смеђе па до свих тонова плаве боје уз осјетно присуство жарких тонова.

У последње вријеме много је радио ликовне интервенције у интеријеру. Такав рад, каже сликар, пружа му посебно задовољство, јер на великом простору може да исприча дио своје приповијести и да се у исто вријеме приближи великом броју људи. Декоративна функција је, наравно, примарна јер амбијент мора бити пријатан и лијеп.

Васко Липовац није само тематски везан за Котор већ и емотивно, сваке године проводи два до три мјесеца у родном граду, гдје има и галерију. Ликовну академију је завршио у Zagrebu, а од 1955-1959. сарадник је Мајсторске радионице Крсте Хегедушића. Сада живи и radi u Splitu.

Низ изложби у познатим домаћим и свјетским галеријама, као на примјер у Њујорку, Каракасу, Риму, Загребу, Београду, Дубровнику, Титограду, Сплиту и другим градовима, као и многе награде и признања казују да је нашао прави ликовни израз у казивању свога свијета.

Иако нам сликар није могао ништа одређено рећи, вјерујемо да ће нас ускоро обрадовати једном изложбом у Котору.

Лада Ђуровић


Napomena o prijepisu: članak je izvorno objavljen na ćirilici u dnevnom listu „Pobjeda“ (Titograd, 24. kolovoza 1977., str. 13). Izvorni dokument dostupan je za preuzimanje u formatu PDF.

Citiranje

Lada Đurović. „Svijet koji su djeca na čas ostavila”. Pobjeda, Pobjeda, Titograd, 24. kolovoza 1977., str. 13.. 24.08.1977.. Vasko Lipovac — Bibliografija i digitalni arhiv. VL-BIB-1977-SVIJET-DJECA-OSTAVILA. https://arhiva.vaskolipovac.hr/bibliografija/1977-svijet-koji-su-djeca-na-cas-ostavila/