← Back to bibliography

newspaper article, review, critique / 14.07.2011.

Created for Magnificent Urban Interventions (Vjesnik, 2011)

Transcript and record text

DOWNLOAD DOCUMENT

SUMMARY

Analytical feature by Jelena Mandić-Mušćet in Vjesnik examining the installation of the Blue Tree and the conclusion of the Open Studio Days. Featuring insights from prominent cultural figures (Ive Šimat Banov, Andro Krstulović Opara, Jerko Rošin, Saša Begović), the article contrasts Lipovac’s humane urban artistry with rampant ideological monuments.


INTEGRAL TEXT

[!NOTE] The source document was published in Croatian. Below is the full integral transcript in its original language.

JELENA MANDIĆ-MUŠĆET

SPLIT DANI OTVORENOG ATELIJERA VASKA LIPOVCA

Stvoren za veličanstvene urbane intervencije

Lipovca nisu zanimali golemi spomenici istrgnuti iz konteksta, već likovne intervencije

osmišljene po mjeri grada i građana: vedri znakovi u prostoru koji mame osmijehe na lica,

podjednako razumljivi i prihvatljivi povjesničarima umjetnosti, laicima, pa čak i maloj djeci

Biciklist« koji su osvojili zagreba čku i splitsku publiku danas su pohranjeni u

skladištu

Nasuprot megalomanskim idejama o 40 metara visokom kipu Isusa Krista, koje

se u gradu pod Marjanom pojavljuju kao gljive poslije kiše, u srijedu je na

početku Vukovarske ulice u Splitu, tiho i skromno, gotovo bismo mogli re ći

posve prirodno, niknulo »Plavo stablo« Vaska Lipovca, jednoga od velikih

hrvatskih umjetnika druge polovice 20. stoljeća.

Jednostavna forma intenzivnoga kolorita najnoviji je prilog izgubljenoj ljepoti

javnoga prostora, o kojoj je splitski umjetnik intenzivno razmišljao cijeloga

radnoga vijeka. Lipovca nisu zanimali golemi spomenici istrgnuti iz konteksta,

već likovne intervencije osmišljene po mjeri grada i građana: vedri znakovi u

prostoru koji mame osmijehe na lica, podjednako razumljivi i prihvatljivi

povjesničarima umjetnosti, laicima, pa čak i maloj djeci. Dovesti umjetnost na

ulicu bila je njegova višedesetljetna opsesija koja, unatoč duboko humanim

motivima, na splitskim ulicama nije ostavila vidljivijega traga.

Brojni prijedlozi ostali su nerealizirani, uklju čujući i njegov par šetača, koji

pamtimo u privremenom postavu nakon preuređenja splitske rive prema rješenju

Studija 3LHD. Prolaznici su bili oduševljeni, jednako kao i prvonagrađeni

arhitekti, koji su zagovarali ideju da Lipovčevi šetači trajno ostanu na rivi.

U gradu su, prisjeća se arhitekt Saša Begović, tvrdili da više nemaju novca u

budžetu i tako su Lipovčev kapetan s lulom i njegova šutljiva družica (dvodijelna

skulptura inače nosi naziv »Nedjelja 1938.«) odšetali natrag u atelijer.

Sjećanje na tematski fantasti čno uklopljene figure danas je potisnuto

agresivnim idejama koje Marjanu prijete pod krinkom Isusa Krista, a splitsku

rivu vide kao idealnu ledinu za čak tri spomenika: Franji Tuđmanu, Ivanu Pavlu

II. i slobodi.

Podsjećajući da je Split bio spomeni čka pustinja, povjesničar umjetnosti i

profesor na splitskoj Umjetničkoj akademiji Ive Šimat Banov te prijedloge

Lipov ca nisu zanimali

golemi spomenici

istrgnuti iz konteksta,

ve ć likovne

intervencije

osmišljene po mjeri

grada i gra đana: vedri

znakovi u prostoru

koji mame osmijehe

na lica, podjednako

razumljivi i

prihvatljivi

povjesni čarima

umjetnosti, laicima,

pa čak i maloj djeci

iščitava kao euforičan, anakron, pa čak i retardiran oblik nadoknađivanja ili

poimanja spomeničke forme.

»U odnosu na prijašnje shvaćanje spomenika, mi

smo otišli korak unazad. Na djelu je primitivizam

koji spomenik ne shvaća kao uljuđeni prostor

kretanja i življenja«, kazuje Šimat Banov, isti čući da

bi formiranje parka Lipovčevih skulptura bio pravi

kulturni i turisti čki potez u gradu pod Marjanom.

Naš sugov ornik prisjeća se da je Vasko Lipovac bio

dobar kao kruh, da se njegova familija bavila

pekarskim poslom i da je čak i njegova fizička

forma podsjećala na obli kruh. »I njegove

umjetničke forme su takv e, to je sv e pov ezano. On

je malo govorio, ali kod njega je uvijek bilo jako

toplo«, dodaje Šimat Banov, pa zajedno dolazimo

do zaključka da su nam Lipovčeva djela danas, u ozračju neshvatljivo morbidnih

ideja, potrebna poput kruha.

Postavljanjem skulpture »Plavo stablo« u Vukovarskoj ulici, u neposrednoj

blizini umjetnikova radnog prostora, završili su »Dani otvorenog atelijera Vaska

Lipovca«, manifestacija kojom je udruga Val nastojala podsjetiti na 80.

obljetnicu rođenja i petu godišnjicu umjetnikove smrti.

Odškrinutim vratima Lipovčeva atelijera, u kojemu se natiskalo više od 2000

skulptura, slika i crteža (brodova i mornara, udovica i kurtizana, svetaca i

sportaša…) njegov a je obitelj, saznajemo od sina Marija Lipov ca, željela

upozoriti na činjenicu da se mnoga umjetnikova djela, među kojima i pedesetak

»Biciklista«, nalaze dislocirana u skladištima jer u atelijeru koji je Lipovac kupio

početkom devedesetih godina nema dovoljno prostora.

S pravom vjerujući u snažan prezentacijski potencijal Lipovčevih radova,

inspiriranih morem, sportom, erotikom i sakralnim temama, obitelj predlaže

osnivanje galerije Vaska Lipovca, i to u staroj ambulanti tvrtke Pomgrad, u

neposrednoj blizini atelijera. Ondje bi bilo mjesta ne samo za stalni postav

Lipovčevih radova, već i za svojevrstan kulturni centar s izložbenim prostorom

za gostovanje drugih umjetnika, arhivom, radionicom, knjižarom i drugim

sadržajima.

Sudbina projekta je neizvjesna, jer obitelj zainteresirana za model privatno-javne

zaklade još nije pronašla partnera. No, što bi takva institucija značila Splitu?

Prema mišljenju arhitekta Jerka Rošina, koji je s umjetnikom sura đivao u nizu

projekata, Split bi s Lipovčevom galerijom nedvojbeno profitirao.

»Split je sazrio za Galeriju Vaska Lipovca. Tu bi manje bila rije č o odavanju

počasti Lipovcu, a više o šlepanju Splita uz njegovu umjetnost na kojoj bi Grad

trebao graditi vlastiti imidž. Lipovac bi trebao ući doslovno u prostor grada«,

izjavljuje Rošin, ističući da je on vrlo atraktivan umjetnik, dopadljiv i onima koji

se u umjetnost ne razumiju, ali je u njegovu slu čaju lako čitaju.

Njegov i brojni

prijedlozi ostali su

neprepoznati, a

Vaskova kapetana s

lulom i njegovu

šutljivu družicu, koje

pamtimo u

privremenom postavu

nakon preure đenja

splitske rive, trebali bi

zamijeniti spomenici

Franji Tu đmanu,

Ivanu Pavlu II. i

slobodi

Zbog te komunikativnosti Lipovčeve skulpture su

više nego dobrodošle u javnom prostoru. Njegov

spomenik slavnomu košarkašu Draženu Petroviću

postavljen je u Olimpijskome centru u Lausannei,

skulptura Crveni cvijet nalazi se ispred Ekonomskog

fakulteta u Splitu, a likovno je opremio mnoge crkve

i hotele u Dalmaciji. Posebno se isti ču njegove

vratnice crkve blažene Ozane Kotorske u Kotoru u

Crnoj Gori.

»On je stvarao bez napora, kao kroz igru, zato je i

stv orio golemu količinu radova. Radio je bez potrebe

da napravi veliko, značajno djelo«, navodi Rošin,

ističući umjetnikovu sklonost prema urbanim

intervencijama.

Prije četrdesetak godina, dodaje naš sugovornik, nismo razgovarali o podizanju

spomenika ovomu ili onomu, već o likovnim intervencijama u gradu. Razmišljali

smo o tome kako odgovoriti na potrebe prostora. Likovne intervencije ne samo

što oplemenjuju prostor, one odgajaju ljude i pokazuju likovnu i društvenu

zrelost«, napominje Rošin.

Napredne ideje iz sedamdesetih nisu naišle na plodno tlo, dodaje ravnatelj

Muzeja Meštrović Andro Krstulović Opara, pa Split danas ima samo banalne

spomenike srdeli, motiki i tov aru.

Galerija Vaska Lipovca bila bi velik iskorak za Split, koji je za vrijeme

gradonačelnikovanja Zvonimira Puljića dobio Galeriju Vidović, obnovljenu

Galeriju umjetnina, Etnografski muzej, izložbeni prostor u Staroj gradskoj

vij ećnici i niz drugih kulturnih sadržaja.

»To sretno razdoblje je iznimka, ali tvrdim da iznimka može potvrđivati pravilo.

Ponov it će se taj trenutak. Siguran sam da ne ćemo, kao u slu čaju Emanuela

Vidov ića, čekati 30 godina na galeriju Vaska Lipovca. Ona je sada trenutak

kontemplacije, ali može postati žarišno mjesto susreta i nadahnu ća mladim

umjetnicima«, optimisti čan je Krstulović Opara.

U očekivanju nekih civiliziranih i prosvijećenih političara, koji umjetnost ne će

iskorištavati samo u svrhu nadglasavanja, uživajmo u Lipovčevu najjačem oružju

  • humoru. Vedrine ima na pretek, besplatna je i zarazno se širi iz atelijera

Vukovarskom ulicom, dajući nam duhovnu snagu da ispod »Plavoga stabla«

potražimo iscjeljujuću hladovinu.

SKULPTURA – SREDSTVO ZA POLITIČKO NADGLASAVANJE

Prijedlozi za postavljanje novih spomenika u Splitu izazvali su negodovanje i

Andre Krstulovića Opare, koji sa žaljenjem konstatira da smo malo toga

naučili od Vaska Lipovca, posebno u svjetlu »komičnih događaja u gradu, s

političkom pauperizacijom koja je devalvirala vrijedne ideje pametnih i

kreativnih ljudi«.

Skulptura je, tvrdi Krstulović Opara, postala sredstvo za političko

nadglasavanje. »Ovaj retrogradni, neprihvatljivi fenomen kojemu smo aktualni

svjedoci u Splitu okreće kompletnu filozofiju koju smo od Lipovca trebali

naučiti. Skulptura se name će u već formirane prostore koji su prezasićeni

sadržajima i porukama, a Lipovčeva poruka je skulpturom obogatiti

nedovršeni prostor. Vasko Lipovac i njegovi suradnici su prije 40 godina

ulazili u javni prostor Splita 3, u takozvane spavaonice, nastojeći uz pomoć

umjetnosti oplemeniti prostor i formirati ga na pravi način.«

Takvu posvetu prostoru, smatra ravnatelj Muzeja Meštrović, današnje

splitsko stanovništvo ne razumije. Andro Krstulović Opara

VANDALIZAM ODOZGO I NEUKOST ODOZDO

Isti problem vlada i u Splitu i u Zagrebu: vandalizam odozgo i neukost

odozdo, dijagnosticira povjesničar umjetnosti Ive Šimat Banov. Pred tom

megalomanijom i doslovnošću izgubili su se Vaskovi šeta či s rive jer nikomu

ne donose političke ni druge poene.

»Heretički postavljam ideju: na rivi bi trebalo postaviti petnaestak skulptura

Vaska Lipovca: njegove mornare, ’lake’ dame, kapetane… To bi bilo

fantastično! Međutim, to je jedan viši oblik svijesti i samosvijesti, koji ćemo

još čekati. Teškom mukom je došlo i do postavljanja 7,5 metara visoke

skulpture ‘Plavo stablo’ u blizini njegova atelijera u Vukovarskoj. Posrijedi je

smjerna, gotovo skromna priča, ali na žalost privremena, samo na tri

mjeseca«, navodi Ive Šimat Banov.

GRIJEH PROPUSTA U SPLITU

Na pitanje zašto Lipovčeve likovne vizije, pune optimizma i atraktivnoga

kolorita, unatoč brojnim pokušajima nisu oplemenile splitski javni prostor,

Jerko Rošin navodi »općenitu tromost materijala u Splitu, u kojemu se sv e

događa s v elikom zadrškom«.

»Određene ideje trebale su biti prisutne barem dvadeset, trideset godina da

bi mogle biti prihvaćene. To je dijelom iz mentaliteta grada, iz opreza, iz

komoditeta… Ljudi teško mijenjaju ono što imaju, koliko god time bili

nezadovoljni. Sjetimo se samo koliko je trebalo proći vremena da Split

dobije Galeriju Vidović i Galeriju umjetnina. S druge strane, taj oprez ima

jednu dobru stranu, daje dovoljno vremena da se detaljno promisli. Ipak, kad

bih podvukao crtu, u Splitu je više prisutan grijeh propusta nego grijeh

učinjenoga«, kazuje Jerko Rošin.

Citation

Jelena Mandić-Mušćet. „Created for Magnificent Urban Interventions (Vjesnik, 2011)”. Vjesnik, Vjesnik (Topic of the Day / Culture), 14 July 2011, pp. [online]. 14.07.2011.. Vasko Lipovac — Bibliography and digital archive. VL-BIB-2011-MANDIC-MUSCET-VJESNIK. https://arhiva.vaskolipovac.hr/en/bibliografija/2011-mandic-muscet-urbane-intervencije/