← Natrag na bibliografiju

predgovor, katalog / lipanj 1977

PREDGOVOR - Samostalna izložba u Zadru

Prijepis i tekst zapisa

PREUZIMANJE DOKUMENTA

Preuzmi izvorni PDF

SAŽETAK

Likovni povjesničar i kustos Antun Travirka u predgovoru kataloga samostalne izložbe Vaska Lipovca u zadarskoj Gradskoj loži analizira umjetnikov dvadesetogodišnji razvoj i izgradnju autohtone likovne vizije. Ističe genezu čovjeka-lutke kroz geometrijsku redukciju na valjak, stožac i kuglu, te ukorijenjenost Lipovčeva svijeta u bokeljsku baštinu i nostalgični zavičajni panoptikum. Travirka naglašava dosljednost umjetnikova opusa i poimanje igre kao modusa ljudskog opstojanja i afirmacije života.

Napomena o datiranju: Katalog izložbe nosi godinu 1977., a novinski izvještaji potvrđuju da je izložba u zadarskoj Gradskoj loži otvorena početkom lipnja 1977. godine. U zapisu je primijenjen datum 1977-06-01 uz preciznost na razini mjeseca (date_precision: "month").


INTEGRALNI TEKST

VASKO LIPOVAC

Predgovor kataloga samostalne izložbe u Gradskoj loži u Zadru
Autor: Antun Travirka
Izdavač: Narodni muzej Zadar – Moderna galerija, Zadar, lipanj 1977.

Jedna od bitnih značajki naše suvremene likovne umjetnosti jest postojanje izvjesnog broja jakih individualnosti čije se stvaranje ne da označiti jednostavnim pripadanjem nekom umjetničkom pokretu, tendenciji ili pak skupini istomišljenika sa zajedničkom idejom i ciljem. Cijela ta kratkotrajna, burna i često konfuzna drama naše moderne umjetnosti, usprkos posvemašnjem pomodarskom epigonstvu i uvijek prisutnoj jakoj želji da se pošto, poto bude en vogue, čini se ipak je determinirana upravo tim individualistima čiji su vlastiti dometi, samosvojna htijenja i umjetnički koncepti ujedno kameni međaši i krajnji dometi našeg suvremenog likovnog stvaralaštva.

Radeći predano, tiho i nenametljivo, izgrađujući svoj autohtoni izraz i dograđujući svoju viziju svijeta razvio se Vasko Lipovac u posljednje dvije decenije u jednu od najosebujnijih umjetničkih ličnosti naše suvremene umjetnosti. Lipovčev put u traženju vlastite formule svijeta bio je postupan i dosljedan bez naglih skokova i preobrata. Ideja koja se nametnula već na samom početku dograđivala se i pročišćavala logično i promišljeno da bi se u punoj autorovoj zrelosti očitovala potpuna i jednostavna kao čista likovnost, lirska u svojoj biti, ali oslobođena svake fabule i narativnosti.

U središtu Lipovčevog stvaranja nalazi se potraga za metaforom ljudskog lika. Vrlo rano on je pronalazi u nekoj vrsti modernog ksoanona, čovjeka-lutke čiji se oblik vremenom reducira i simplificira do bezličnosti, bivajući na koncu sveden na same osnovne elemente: valjak, stožac i kuglu. Na ovakvoj ikonografskoj podlozi on izgrađuje jedan cjelokupni sistem s nevelikim brojem općih znakova, ali zato bogat obiljem mogućnosti različitih kombinacija.

Ishodište ovom likovnom jeziku osebujnih semantema nije teško ustvrditi u preobilju bokeljske medijevalne baštine; brojnim ikonostasima i relikvijarima, srebrnoj pali i kamenom ciboriju sv. Tripuna, heraldičkim znacima, obiteljskim ikonama, votivnim slikama jedrenjaka, portretima pomoraca, cijelom tom panoptikumu bezbrojnih likova što su nijemi, ozbiljni i svečani okruživali Lipovčevo djetinjstvo. Upravo taj nostalgični svijet prošlosti, što lišen patetike, u tihoj sjeti, začaran počiva u onom čarobnom zaljevu između Vrmca i Lovćena bio je prva velika inspiracija Lipovčeve umjetnosti. Slikajući bezbrojne svoje tužne kapetane bez brodovlja, vitezove bez ratišta, poliptihe sačinjene od jedrenjaka, nevjeste u bjelini, mladence i djecu vremenim je jezikom simbola i metafora ispričao sjetnu priču o svom zavičaju.

Međutim, geneza čovjeka-lutke, prisutne već u samom začetku Lipovčeva stvaranja teče dalje. Postepeno se ova lišava detalja koji joj još daju lokalno značenje i postaje vremenom čisti simbol čovjeka uopće. Kolorit se je također postupno sveo na jednostavne odnose žarkih boja potpuno čistog pigmenta i punog intenziteta. Premda na prvi pogled ovi likovi naprosto zrače svoju vedrinu, a bezbrojne varijacije želimo promatrati isključivo kao veselu igru što se ostvaruje u radosti kombiniranja, premda ne smijemo zanemariti ponekad i njihovu dekorativnu funkciju, ipak i pored sve svoje duhovitosti pa i često prisutne blage ironije, ne možemo a da ne ustvrdimo da je svakim novim Lipovčevim djelom na jedan čudesno lijep i duboko human način ispričana u punoj ozbiljnosti, zapravo, i čitava drama ljudskog življenja.

U koliko stoji tvrdnja da pravi umjetnik čitavog svog života slika u stvari samo jednu jedinu sliku, onda je tome Lipovčeva umjetnost najbolja potvrda. Okušavši se uspješno u brojnim tehnikama, radeći podjednako ulja, grafiku, reljefe skulpture i tapiserije, obrađujući drvo, metal, plastiku ili tkanje, slikao je on savjesno i dosljedno uvijek istu sliku, sliku vlastitog poimanja svijeta, prihvaćajući ga onakvog kakav jest, bez geste, povika ili protesta pretpostavljajući mu samo Igru kao modus svog opstojanja. Jer, kao što kaže Elie Faure »…igra se na prvi pogled čini najbeskorisnijom od svih naših čina, no ona je zapravo najkorisniji od njih, i to nam postaje jasno, čim uvidimo, da ona produbljuje našu ljubav prema životu i pomaže nam da zaboravimo na smrt.«

Antun TRAVIRKA


Biografska bilješka iz kataloga

VASKO LIPOVAC rođen je u Kotoru 1931. godine. Završio je akademiju primijenjene umjetnosti u Zagrebu godine 1955. Od 1955. do 1959. na postdiplomskom je studiju u Majstorskoj radionici profesora Krste Hegedušića. Od 1964. živi i radi u Splitu, Boktuljin put 26.

Napomena o prijepisu: tekst je preuzet iz izvornog kataloga samostalne izložbe u Gradskoj loži u Zadru (1977.). Prijepis vjerno čuva izvorni pravopis i interpunkciju; cjeloviti katalog dostupan je za preuzimanje u formatu PDF.

Citiranje

Antun Travirka. „PREDGOVOR - Samostalna izložba u Zadru”. Katalog izložbe, Zadar, lipanj 1977.. lipanj 1977. Vasko Lipovac — Bibliografija i digitalni arhiv. VL-BIB-1977-TRAVIRKA-ZADAR. https://arhiva.vaskolipovac.hr/bibliografija/1977-travirka-zadar/